Kratki vodič za kupovinu KVALITETNOG laptopa.

[ned123]

Pri kupovini laptopa, jedna od prvih stvari koje se potencijalni kupac treba zapitati je: "Treba li meni zaista laptop (sa svim njegovim prednostima i manama)?"
Ako je odgovor potvrdan, slobodno nastavite sa čitanjem!

Prva stvar koju treba razjasniti je da laptopi nisu puno pojeftinili u posljednjih nekoliko godina (ma koliko to izgledalo tako). Desilo se, u stvari, nešto drugo. Laptop je od skupe alatke za profesionalce i poslovne ljude, postao i igračka za kućne korisnike. Drugm rječima pojavili su se kućni (multimedijalni, home-entertainment i li kako ih god proizvođači zvali) laptopi. Već vam je otprilike jasno šta je "stradalo" pri toj "poplavi" jeftinih laptopa. Pogodili ste, stradala je kvaliteta. Na svu sreću oni "pravi" (kvalitetni) laptopi su takođe opstali i vjerovali ili ne, nisu previše pojeftinili tokom ovih godina.

Sad nešto o razlikama između poslovnih i kućnih laptopa:

Poslovni laptop je sve ono što je laptop nekad bio, računar koji se može nositi i upotrebljavati (skoro) svuda. Ima puno kvalitetnije kućište (polikarbonati ili čak i jači materijali), manju masu (kao posljedicu upotrebe kvalitetnijih materijala), čelične šarke, magnezijumsku šasiju, kvalitetnije ekrane (veća rezolucija, obično matirani), kvalitetnije (nekad i birane) komponente, znatno bolje riješeno hlađenje, znatno veću pouzdanost (veća kontrola kvalitete), bolju softversku podršku (ažurniji drajveri) i obično značajno duže trajanje baterije. Poslovni laptop ima sve mogućnosti povezivanja koje korisniku mogu pasti na pamet (mnogi su zadržali čak i serijske portove). Njihova garancija je obično minimum 3 godine (koliko je uobičajena garancija i na klasične računarske komponente), produživo i do 5 godina. Uzimaju se, kao što im naziv kaže, za obavljanje ozbiljnog (često konkretnog) posla, to jest kao alatka za zarađivanje novca. Prepuni su sigurnosnih "stvarčica": TPM, čitač otiska prsta, čitač smart kartica... Imaju samo jednu ozbiljnu manu - cijena. Primjeri ovih modela su: Acer Ferrari i Travelmate 8xxx; Dell Latitude i Precision; Toshiba Tecra "M" i "S" i "A9"; HP Compaq sa oznakom "p" i "w" na kraju, FSC Lifebook i Celsius, Lenovo Thinkpad "T" i "R" serija...

Nasuprot njima imamo tzv kućne (multimedijalne, home-entertainment ili kako ih koji proizvođač zove) laptope. Oni se uzimaju za sasvim druge namjene (igre, surfanje, filmovi...). Imaju znatno veće performanse (gledajući cijenu) nego poslovni. Puni su kompromisa tipa: kvaliteta/cijena, pouzdanost/performanse... Baterije im rijetko premašuju 2 sata umjerene upotrebe. Često se nešto više griju od poslovnih (jeftinije i lošije hlađenje, a jače performanse). Po pravilu dolaze sa 1 godinom (Asus 2 godine) garancije, koja se jako često ne može ni produžavati. Ekrani su uglavnom "glare" tipa i neupotrebljivi su napolju za sunčanog vremena. Nisu pravljeni da se često prenose jer im konstrukcija nije pravljena za tako nešto. Uglavnom nemaju čak ni osnovnu "anti-šok" zaštitu HDD-a, a o sigurnosnim aspektima nema ni traga. Drugim riječima, kućni laptop je zapreminska/estetska zamjena za desktop, sa svim manama i prednostima koje to donosi, ništa više. Primjeri su: Dell Inspiron, HP Pavilion, HP Compaq sa oznakom "s" na kraju, Compaq Presario, Toshiba Satelite i Qosmio, Acer Aspire i slabiji modeli Travelmate-a, FSC Amilo...

Naravno, svijet nije crno-bijel, pa većina proizvođača ima i pokoji model koji dolazi "između" ovih "krajnosti". To su svi oni laptopi kod kojih je napravljen kompromis na liniji performanse/cijena ili cijena/kvalitet. To je jako često, upravo klasa u kojoj se može naći nešto jeftiniji laptop za korisnike koji žele pristojnu (ali ne vrhunsku) kvalitetu nauštrb performansi, dužine garancije i sl. Primjeri bi bili: Toshiba Satelite Pro, HP Compaq sa oznakom "b" na kraju, Dell Vostro, neki modeli Acer Travelmate-a... Ovdje ću svrstati i modele Toshiba Tecra A8, koji po mom ličnom mišljenju nisu "punokrvni" izdanci porodice Tecra i iz više razloga ne mogu se smatrati pravim poslovnim laptopima (A9 je druga priča).
(Asus namjerno nije spominjan u pregledu modela iz razloga što je njegova ponuda previše "šarena", da bi se pominjali konkretni modeli.)

Postoje i neke kategorije laptopa koje bi nekad teško mogle da se svrstaju u već pomenute kategorije:
Jedan od njih je i tzv. "Gaming" laptop. Kao što ime kaže radi se o (kućnom) laptopu koji ima snažan grafički sistem, jak procesor i dosta RAM-a. Na sreću nas koji cijenimo kvalitetu, ovi laptopi su često i veoma čvrsti i kvalitetni (nije pravilo!) iz jednostavnog razloga: Gameri svoje "ljubimce" često "vuku" naokolo po "LAN Party"-ima i na druge načine ih maltretiraju.
Radne stanice su namijenjene profesionalcima koji rade u različitim programima za 3D obradu. Posjeduju Nvidia Quadro ili (AMD)ATI FireGL grafičke kartice i obično ekran od 17''.

[ned123]

Ekrani za laptope se, kao što je već ovlaš spomenuto, mogu podijeliti na više načina.

Veličina:
Najčešća je, upravo neka srednja, 15.(4)'' i to je kompromis između prenosivosti i udobnosti ekrana. Veći ekrani (17'' ili više) se najčešće nalaze na "desktop replacement" laptopima i radnim stanicama. Veličina ekrana od 14'' je praktična za prenos (i ujedno preporuka za laptop koji će se puno prenositi), a još uvijek dovoljno velika za neke standardne poslove. Ultraportabilni laptopi imaju veličinu ekrana od 13'', 12'' ili manje. Nisu pogodni za klasične (vremenski dugotrajnije) računarske poslove zbog malog i neudobnog ekrana i tastature

Druga podjela bi bila na "obične" sa odnosom stranica 4:3 i "wide" sa odnosom stranica 16:9 ili 16:10. Ovi prvi su skoro izumrli i u "životu" ih održavaju neki vrhunski poslovni modeli Lenovo-a.

Treći način podjele, vezan je više za ergonomiju i malo za upotrebljivost u uslovima različitog osvjetljenja:
1. Ekrani sa matiranom površinom (anti-glare) koja difuzno rasipa svjetlost i utiče na to da je sadržaj ekrana vidljiv i pri jakom (dnevnom) svjetlu. Uobičajeni su za poslovne laptope koji se često koriste i pri sunčevoj svjetlosti. Prepoznaju se po tome što se gledajući u ovaj ekran ne možete vidjeti svoj odraz (eventualno samo mutnu siluetu). Imaju jednu manu, boje nisu tako "žive" i jarke kao na refleksnom ekranu (ovo treba shvatiti uslovno).
2. Refleksni, "sjajni", "glare" ekrani, čija je površina jako reflektivna. Prepoznaju se po karakterističnom odrazu (sličnom ogledalu) kada gledate direktno u njih. Karakteristični su za kućne modele laptopa. Različiti proizvođači imaju različite nazive za svoje tipove ovih ekrana, pa tako HP ovaj tip naziva "BrightView", FSC "Crystal View", Toshiba "TruBrite", Sony "XBlack", Lenovo "VibrantView", Dell "TrueLife"... Generalno imaju jače i naglašenije boje i jači kontrast, ali zbog refleksije, nisu prihvatljivi svima. Neke ljude bukvalno zaboli glava od dužeg gledanja (izbliza) u ovaj ekran, pa je ovakav laptop, prije kupovine, preporučljivo probati. Još je nešto bitno napomenuti, a to je da ovaj refleksni "sloj" utiče da ionako maleni uglovi gledanja jednog jeftinog TFT monitora, postanu još manji, tako da takav monitor daje prihvatljivu sliku pri uglovima gledanja koji se često mjere u stepenima.

Četvrta, važna podjela ekrana je na (W)XGA(+) "konfekciju" i na ekrane sa višom rezolucijom (ovdje mislim na ekrane veće od 14''). Jako je bitno napomenuti, da nije u pitanju samo potencijalno velika razlika u rezoluciji već i značajna razlika u kvaliteti. Skoro je nemoguće naći kvalitetan ekran sa WXGA u kategoriji od npr 15(.4)'', odnosno kvalitetan ekran u WXGA+ rezoluciji u kategoriji od 17''. Svi su odreda bazirani na niskokvalitetnim TN+film matricama na kojima je pojava mrtvih piksela i probijanja svjetla sasvim uobičajena, a uniformnost pozadinskog osvjetljenja često misaona imenica. Neke preporuke rezolucije su (pretpostavićemo da se radi o "wide" ekranima):
Ekrani veličine 13'', 12'', 10'' ili manji, uglavnom dolaze sa rezolucijom WXGA i to je ujedno i najpraktičnija rezolucija za ovu veličinu.
Za ekrane veličine 14'', najbolja rezolucija je WXGA+, ali je i WXGA (uslovno!) prihvatljiva. Što se tiče ekrana od 17'' najpraktičnija rezolucija je WSXGA+, mada profesionalci u grafičkim programima često (sa razlogom) uzimaju WUXGA.
Za 15(,4)'' monitore, kao najčešće, preporučljiva je takođe rezolucija WSXGA+. U ovoj kategoriji se još sreću i monitori WUXGA rezolucije, ali se oni zbog marginalnog udjela na tržištu jako sporo razvijaju i (još uvijek) pate od problema.

Za one koji se pitaju šta znače te skraćenice WSXGA, WXGA...
http://www.google.com/search?hl=en&q=wxga+wsxga&btnG=Google+Search

Napomena: Ako se nekome od vas ove brojke (rezolucije) učine prevelikim, neka se sjeti da se ekran laptopa ipak češće gleda sa mnogo manje daljine, nego ekran desktop monitora! Takođe, zaboravite na famoznu „sitnoću“ sadržaja na ekranu visoke rezolucije, Windows operativni sistemi (i ne samo oni) imaju zanimljivu opciju koja se zove varijabilni DPI, i koji „govori“ računaru koliko tačaka po inču ima vaš monitor, tako da isti sadržaj na ekranima različite rezolucije, vrlo lako može biti iste veličine (i pri tom puno oštriji!). Malobrojni programi (Opera...) koji samo djelimično poštuju DPI, uglavnom imaju i ručno podešavanje veličine slova u pixelima.

Nastaviće se...